Ruža

                                                            RUŽA

                                                                Ruža

Sinonimi: Rosa gallica ssp. Crepin

Narodni nazivi: crljena rosa, duovska roža, gartroža, majska ruža, mirišljavka, remontanka, roža, rožica, ruža, ruža stolistica, stoperka, šipak.
Imena su još i crvena ruža, francuska ruža, majska ruža, šipak i vrtna ruža.
Opis biljke:
Domovina ruže je Perzija iz koje ju Rimljani u 1.ST.pr.n.e. donose u Europu.
Ruža je najpoznatiji cvijet na svijetu a simbol je čiste ljubavi, majčinske ljubavi, bezuvjetne ljubavi, erotičnosti i seksualnosti lišene osjećaja krivnje, prijateljstva i odanosti, a za umjetnike predstavlja neiscrpno nadahnuće stvaralaštva.
Prvi puta se spominje u drevnoj Mezopotamiji kada je kralj Sargon I. donio sa svojih osvajanja šipak i ruže.
Ruža je trajna bodljikava biljka, naraste do 2 m visine sa dugim granama i listovima srcolikog kopljastog oblika koji su na rubovima nazubljeni.
Cvijet je ružičasto crvene boje. Srodne vrste se razlikuju po boji cvijeta i veličini listova.
Danas ima oko 7000 vrsta ruža. Najpoznatije su vrtne vrste rosa centifolia, rosa alba, rosa sempervirens.
Cvate od svibnja do kolovoza, blago je aromatičnog mirisa i gorkog i oporog okusa.
Najčešće raste u vrtovima i parkovima.
Sabiremo cvjetne latice u punom cvatu (prije nego se latice počnu otvarati) po lijepom vremenu i brzo sušimo na toplom i zračnom mjestu u sjeni.
Za dobivanje 1 kg ružinog ulja potrebno je 2-3000 kg latica ruža.
Od ružinih latica možemo prirediti sirup, med, ocat, losion, kreme, vodeni ekstrakt, slatko, marmeladu te vodu za grgljanje.
Dok pasja ruža (šipak) ima samo jednu vrstu bodljika, vrtna ruža sa svojih nekoliko stotina vrsta ima dvije različite vrste bodljika; uz veće grublje bodljike posjeduje i izričito male, igličaste i čekinjaste bodljike.
Ružin grm visok je i do 2 metra, neke su vrste drvolikog rasta, s velikim listovima, kojima su perasti listići s donje strane svjetliji, trepavičasti i jednostruko nazubljeni.
Cvjetovi su različite veličine i boje, dok je prvobitna boja ruža bila ružičasta.
Cvjetovi imaju velik broj cvjetnih latica i prašnika.

Vrijeme cvatnje: Svibanj do srpnja, a neke odlike i do kraja kolovoza.

Stanište: ruža potječe iz Perzije, odakle su je Rimljani u starom vijeku donijeli u Europu. Ona se uzgaja u vrtovima, u nekoliko tisuća vrsta pa se broj vrsta ruža cijeni na otprilike sedam tisuća. Ruža voli sunčana i prozračna mjesta, a rastu na različitim vrstama tla, iako im najviše odgovara glinasto tlo. Postoje vrste kojima odgovara rast u sjeni. Kada je o zalijevanju riječ, ruže je potrebno zalijevati većim količinama vode koja će doprijeti u dubinu i na taj način postati dostupna korijenju u dubljim slojevima.
Divlja ruža raste po sunčanim rubovima šuma, po živicama, na pašnjacima nizinskog i brdskog područja, među grmljem, uz ograde. Uspijeva i na kamenjarima, ali je u tom slučaju plod biljke znatno manji. Rasprostranjena je po cijeloj Europi i dijelu Azije gdje vlada umjerena klima.
Suvremene ruže potječu od stalnocvjetajućih ruža koje su zatim hibridizirane. Prve suvremene ruže datiraju iz 1867. godine.

Divlje ruže rastu isključivo u prirodi snažnog rasta i cvatu jednom godišnje.
Starinske ruže cvjetaju jednom ili dva puta u sezoni i vrlo su mirisne.
Grmolike ruže cvatu cijelo ljeto u velikim grmovima a mogu se koristiti i kao pokrivačice tla.
Penjačice koje se često koriste za žive zidove i pregrade.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetne latice (Flores Rosae) u punom cvatu po suhom vremenu.
Miris ruže imao je udjela kod izbora ruže za kraljicu cvijeća.
Okus je blag i lagano steže.

Ljekovite i djelotvorne tvari:
Cvjetne latice sadrže eterično ulje, limunsku, jantarovu, jabučnu, vinsku i glausnu kiselinu, tanin, nikotinamid, pektin, vosak, mast i šećer, vitamine C, B, E, K itd. Ružino ulje koje dobivamo iz ružinih latica sadrži parafin, geraniol, nerol, eugenol, citronelol, heneikozan, nonadekan, pentozane i još čitav niz pobliže neimenovanih mirisnih i djelotvornih tvari.
Ime ruže, kod nas izaziva istinski uzdah jer nas podsjeća na kraljicu cvjetova, ljubav, uspomene, a skoro nikad na lijek.
Danas, za razliku od prošlih vremena u kojima je bila cijenjeni lijek, oficijelna medicina ju ne priznaje
U pučkoj meidicini danas, najveću primjenu ima u kozmetici za njegu kože lica i tijela, te za izradu ružinog meda, sirupa i ružine vodice, a u liječenju prirodnim sredstvima predstavlja pravi tonik za srce, živce, jetru i maternicu, a za reumatičare olakšavajući prirodni lijek.
Listove ruže rabimo kao sredstvo koje ima snagu izvlačenja, posebno kod gnojnih čireva na koje stavljamo zgnječene listove ruže i previjemo, kod suznih očiju stavljamo također svježe ubrane i oprane listove na bolesne oči.
Ljekovite kupke sa laticama ruže (može i sa uljem od ruža), predstavljaju pravi lijek za reumatske bolesnike.
Ružino vino kojeg dobijemo tako da kuhamo latice ruže u vinu liječi i osvježava umorno tijelo, smiruje bolove u čmaru i maternici, grgljanjem grla i usne šupljine liječi upalu i afte, a u obliku obloga kojih stavljamo na glavu liječi glavobolju, a ako ih stavimo na oči tada liječi titranje pred očima, a stavljanjem vrućih obloga od ružinih latica smanjujemo oteklinu.

Ljekovito djelovanje: ruža je kao ljekovita biljka u srednjem vijeku uživala veliki ugled i najznačajniji autori jako su se zalagali za ružu kao ljekovitu biljku.
Međutim, primjena ruže u ljekovite svrhe ipak je pala u zaborav, a nije je priznala ni moderna medicina.

U kozmetici, međutim, ružino ulje igra veliku ulogu te je proizvodnja ulja u nekim zemljama, kao npr. u Turskoj, Bugarskoj, Francuskoj i Njemačkoj dosta proširena.
Za proizvodnju 1 kg ružina ulja potrebno je 2300 do 3000 kg latica ruže kao sirovine.
Vrlo je omiljena upotreba ružinih cvjetova u pučkoj medicini.Primjena:

U pučkoj medicini ruža je i lijek za jetru i crijeva, a njezina vodica je tisućljetni lijek za ljepotu ženskog lica te za spriječavanje stvaranja prhuti, mitesera, akni i bora.
Eterično ulje ruže (često se patvori a prepoznat ćemo ga po tome što se ulje ruže kristalizira na niskoj temperaturi) rabimo u aromaterapiji kod liječenja anksioznosti, depresije, loših osjećaja, potištenosti, melankolije itd.
Izrazito je jakog antibakterijskog i antifungocidnog (protugljivičnog) djelovanja, a posebno se danas rabi u skupoj kozmetici kao anti age - protiv starenja kože te je prikladan za liječenje i kozmetičke tretmane.
Plod je vrlo bogat izvor vitamina i minerala, pogotovo vitamina A, C i E, flavonoida i drugih bio-aktivnih spojeva, izvor esencijalnih masnih kiselina.
Prema znanstvenim istraživanjima plod, preporučuje se kao hrana koja je sposobna smanjiti pojavu raka, a također i kao sredstvo za zaustavljanje rasta tumora.
Rak je po definiciji posljedica nekontrolirane i u tom trenutku nepotrebne diobe stanica koje stvaraju mutacije. Sve to je uzrokovano kroničnim nedostatkom unosa B17-ice, koji se nalazi u nizu koštica voća obitelji ruže, sušenom voću, travama bogatim nitriloksidima kao i u prosnom i lanenom kruhu, te mesu divljači koja to sve konzumira.

Ljekovito djelovanje:
Latice ruže za unutarnju i vanjsku primjenu koriste se u liječenju:

- kože (i to sa ružinim uljem - raznih ekcema, kod crvenog jetra, kod osjetljive, stare i suhe kože, opeklina itd)

- srca (srčani tonik za jačanje, staračko srce, slabo srce)

- jetre (pročišćavanje, žutice, detoksikacije jetre)

- krvi (pročišćavanje), krvarenja (homeostatik)

- pluća (svih prsnih bolesti, za jačanje pluća kod rekonvalescenta, starijih osoba, tuberkuloze, raznog krvarenja pluća)

- kod nesvjestice, melankolije

- prejake - obilne menstruacije (adstrigentno djelovanje), vaginitisa, kao vaginalni tuš kod ženskih bolesti (bijelog pranja, jakog krvarenja)

- glavobolje, vrtoglavice

- prehlade (za znojenje)

- začepljenog nosa

- proljeva - dizenterije (antidiaroik)

- crijeva (poremećaj u crijevnoj flori - odnos bakterija vrenja i truljenje - uravnotežuje i obnavlja)

- usne šupljine (afte, gljivice), grlobolje

- gihta, faringitisa, bleferitisa

- bolesti očiju (ispiranje, konjuktivitis, raznih iritacija oka itd)

- želite li se osjećati bolje pomirišite ružu u cvatu

Miris je najizravnije osjetilo. Kod ostalih osjetila prvo morate procesuirati informaciju, no miris odmah dolazi do mozga mijenjajući osjećaje i budeći uspomene, ništa vam ne može brže vratiti osmijeh na lice od mirisa ruže u cvatu, svježe pečenog kolača ili netom pokošene trave. Ugodni mirisi, tvrde znanstvenici, mogu u trenutku oraspoložiti svakoga.

Ruža ima miris koji budi osjećaj ljubavi i suosjećanja. Koristite ga onda kada želite privući ljubav u svoj život i kad se želite osjećati dobro radi vas samih. Idealni je lijek za slomljeno srce. Stavite nekoliko kapi na zapešće ili ih pomiješajte s temeljnim uljem (poput maslinovog ili nekog drugog) i masirajte kožu po tijelu.

Kupina-Malina

Narodni nazivi: crna jagoda — črna jagoda — črna kupina — ežina — ježina — kopinje — kupinjača — kupjenak — malina — maljuga — rbida — robidnica.

                                                                         Kupina-Malina



Opis biljke: kupina je trajni grm s horizontalno položenim korijenjem koji tjera 1 do 3 metra duge grane što djelomično pužu po zemlji ili se penju po ostalom grmlju. Mladi jednoljetni izdanci, koji leže na zemlji, ukorjenjuju se pri dodiru sa zemljom i druge godine tjeraju nadzemne grane koje nakon donošenja cvijeta i ploda ugibaju. Iz podzemnog dijela biljke tjeraju novi izdanci koji preuzimaju ulogu odumrlih i tako se biljka trajno obnavlja. Stabljika je većinom petorokutna i proviđena bodljikama savinutim prema dolje. Listovi su na stabljici razmješteni po tzv. razmještaju 2/5. To znači, ako brojimo od jednog lista prema gore u spirali oko stabljike dva puta da dođemo do onog lista koji upravo stoji nad onim listom od kojeg smo počeli, tada je onaj list, do kojega smo došli nakon dva spiralna ophoda, peti list po redu. Listovi su perasto sastavljeni pa donji listovi imaju 5, a gornji 3 listića. Veliki, jajastog oblika i na vrhu zašiljeni perasti listovi, s gornje su strane glatki, a s donje strane gusto proviđeni pustenastim bijelim dlakama, dok je lisna peteljka proviđena bodljikama. Mnogobrojni bijeli cvjetovi smješteni su u lažnom šticu. Svaki cvijet nosi mnogo pestića, a iz svakoga se razvije po jedna mala mesnata koštunica koja krije sjeme obavijeno u tvrdi ovoj. Sve te koštunice međusobno povezane sačinjavaju plod kupine.

Listovi i najgornji dijelovi stabljike, tj. vršci, djeluju na okus stežući, zreli su plodovi slatki, vrlo aromatični i prijatnog okusa. Kupina, a također i malina, mnogo se uzgaja u vrtovima, no najmirisniji plodovi s karakterističnom aromom ne rastu u vrtovima, nego u slobodnoj prirodi, u šumi, toj ljekovitoj riznici.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna, a zrelost plodova od kolovoza.

Stanište: kupina raste na šumskim čistinama i krčevinama, na rubovima šuma, na širokim svijetlim šumskim putovima, među grmljem, te uz rubove polja, na neplodnim zemljištima, vrlo često u velikoj množini. Listovi kupine jasno pokazuju sadržaj vode samog staništa. Na suhim mjestima, s dubokom razinom podzemne vode, donja strana listova je pustenasto dlakava, a na vlažnim mjestima s visokom razinom podzemne vode raste kupina kojoj je donja strana listova gotovo potpuno gola.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se mladi i nježni listovi (Folia Rubi fruticosi) i gornji cvjetni vrhovi, i to u proljeće od travnja do kraja svibnja. Listovi kupine moraju se sabirati bez lisne peteljke. Ako je potrebno sabiranje korijena, tada se on iskapa u veljači, a najkasnije u ožujku. Sušenje se obavlja u hladu. Plodovi (Fructus Rubi fruticosi) se sabiru u vrijeme sazrijevanja, pri tom treba paziti da nisu crvljivi ili napadnuti drugim nametnicima. Plodovi se konzerviraju ili se ulažu u rakiju. Listovi, vrškovi i korijen iziskuju vrlo pažljivo sušenje, a čuvati se moraju na vrlo suhom mjestu kako nebi izgubili aromu. Katkada se suše i plodovi; sušenje se mora provesti vrlo pažljivo i polagano.

Ljekovite i djelotvorne tvari: utvrđeno je eterično ulje, tanin, pektin, jantarna, jabučna, oksalna, mliječna i salicilna kiselina, a značajan je i vitamin C.

Ljekovito djelovanje: listovi djeluju stežući, dobro su i potpuno bezazleno sredstvo protiv proljeva, no pati li netko od začepljenosti, odnosno tvrde stolice, treba izbjegavati aromatični čaj od kupinova lišća bez dodavanja drugih ljekovitih biljaka.

Vrlo dobri uspjesi u liječenju postižu se kod krvavog proljeva. Osobito se preporuča čaj od kupinova lišća kod krvavog proljeva dojenčadi, ako je to povezano sa sklonošću k tuberkulozi. Od vrlo je dobrog ljekovitog djelovanja uzimanje čaja kroz duže vrijeme kod krvarenja želuca, upale crijeva, a prije svega kod kroničnog nadražaja slijepog crijeva. To isto vrijedi i kod bijelog cvijeta.

Čaj od kupinova lišća djeluje na rastvaranje sluzi i pospješuje njezino izbacivanje. Djelovanje čaja na čišćenje krvi smanjuje ili čak liječi kožne osipe, lišajeve i druge kožne nečistoće. Uživanje čaja od kupinovog lišća preporuča se i kod bljedoće. Čaj je, konačno, od značenja i za žene u drugom stanju jer pridonosi elasticitetu mekih dijelova pred porodom.

Osušeni i sitno izrezani korijen kupine, pripremljen kao čaj, djelotvoran je za one koji boluju od vodene bolesti. Plodovi, uživani uveče svježi ili konzervirani, ne samo da su užitak na završetku napornog dana, nego djeluju umirujuće kod nervoznih koji pate od nesanice.

Listovi kupine i mladi izdanci kupine dio su kućnog čaja koji bi trebalo piti umjesto ruskog čaja. Recept ovog kućnog čaja dat ćemo na kraju izlaganja.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine:

"Svi oni koji u sebi ne mogu držati hranu i povraćaju, neka jedu plodove jer su im korisni i neka smrve zeleno lišće kupine i polože ga kao oblog na želudac. Korijen kuhan u vinu ili uziman stučen u prah mrvi bubrežne kamence. Iz kupinova cvijeta destiliraju u inozemstvu tekućinu koja vrlo koristi bolesnim očima. Kupinovo lišće ili mladi izdanci, kuhani u vinu, služe topli za ispiranje usta i liječe gnojnu upalu usta i učvršćuje zube." (Iz "New Kreutterbuch", od dra Mattiolija, 1570. god.)

U pučkoj medicini upotrebljavaju se listovi kupine za klistir kod upale debelog crijeva (kolitis) kao i kod krvarenja kojima su uzrok hemeroidi.

Kao čaj za čišćenje krvi preporuča se slijedeća čajna mješavina:

100 g lista kupine
100 g lista koprive 
50 g lista bazge 
50 g lista maslačka 

Od te se čajne mješavine uzme dobra čajna žlica za 1 šalicu čaja, priređenog kao oparak. Piju se 2 do 3 šalice dnevno u gutljajima, razdijeljeno na čitav dan.

Budućim majkama preporuča se slijedeći biljni čaj:

50 g lista kupine
100 g lista maline 
50 g biljke stolisnika 
10 g kore cimeta.

Od te se čajne mješavine uzima 1 čajna žlica za pripremu 1 šalice čaja u obliku oparka, a pije se 1 do 2 šalice dnevno, polagano u gutljajima.

Recepti za pripremu kućnog čaja iz domaćih biljaka:

Inozemni čaj, kao engleski čaj sa svojih preko 10 oznaka i imena, i tzv. "ruski čaj", stoje nas iz godine u godinu vrlo vrijednih deviza, iz kojih bi se u zemlji moglo financirati čitav niz korisnih ustanova koje bi služile ljudskom zdravlju. Mješavinama i pravilnom pripremom domaćih biljaka i biljnih dijelova, možete lako prirediti mnogo prijatniji i daleko zdraviji kućni čaj, koji osim toga ništa ne stoji, ako se ne bojite truda da za svoje potrebe sami donesete biljke iz šume.

Evo recepta za izvanredni biljni čaj:

10 dijelova listova maline 
2 dijela listova kupine 
5 dijelova listova šumskih jagoda 
1 dio plodova borovice.

Osušeni listovi sitno se izrežu, a osušeni plodovi smrve i zdrobe te se za 1 šalicu uzme 1 čajna žlica te mješavine i opari vrućom ali ne kipućom vodom. Nakon toga se čaj ostavi 5 do 10 minuta stajati, ocijedi se i pije ili posve nezaslađen ili s malo šećera. Upotrijebi li se umjesto šećera med, poboljšat će se okus. Tom kućnom čaju može se dodati mala količina biljke lazarkinje mirisne ili biljke timijana ili listova višnje ili posve malo listova crnog ribiza. Finu i osobitu aromu poprima taj čaj ako mu se doda sušenih jabučnih lupina. Propis za pojedine primjese ne po stoji, najbolje je da sami iskušate i utvrdite svoj recept.

Ako baš želite postići nešto "inozemne" arome kod domaćeg ljekovitog bilja, dobit ćete pomoću slijedećeg recepta fini "kineski" čaj:

U proljeće se sakupi i stavi na sušenje 3 dijela lista maline i 1 dio lista kupine. Čim su listovi nešto uvenuli, ali još nisu suhi, čvrsto se zgnječe valjkom za tijesto i poprskaju mlakom vodom. Zatim se listovi zavinu u čistu, lanenu krpu i prepuste se na toplom mjestu (blizina štednjaka) vrenju, odnosno, fermentaciji kroz 3 do 4 dana. Listovi poprimaju poseban miris koji opet nestaje ako se listovi nakon toga dobro osuše. Nakon dobrog sušenja - listovi moraju biti sasvim krhki - usitne se i spreme u dobro zatvorenu staklenu posudu, pa će se opet pojaviti "čajna aroma". Čaj se nikada ne smije spremiti u limenu ili metalnu posudu, a ne smije se upotrijebiti niti tvrda, tj. vapnom bogata voda. Tvrda se voda mora prije toga prokuhati, ohladiti i preliti u drugu posudu da bi se mogla upotrijebiti kao voda za čaj. Neophodno je čuvanje tako pripremljenog lista za čaj na posve suhom mjestu.

Daljnji recepti za izvanredno prijatan i ukusan kućni čaj koji istovremeno djeluje na čišćenje krvi:

10 dijelova lista šumske jagode 
5 dijelova lista maline
5 dijelova cvijeta jaglaca 
5 dijelova cvijeta trnine 
5 dijelova lista kupine

ili:

10 dijelova lista maline 
8 dijelova cvijeta jaglaca 
6 dijelova biljke stolisnika
4 dijela lista kupine
2 dijela biljke lazarkinje mirisne 
1 dio plodova borovice obične.

Priprema se, kao što je to češće spomenuto: 1 čajna žlica za 1 šalicu čaja spremljenog kao oparak, čaj ostaviti 5 minuta stajati i zatim ocijediti. Čaj se ne smije kuhati, jer bi se izgubile aroma i djelotvorne tvari. Čaj se sladi prema želji šećerom ili medom.

Višnja

Sinonimi: Cerasus acida G. M. Sch. — Cerasus vulgaris Mill. — Druparia cerasus Clairv. — Prunus caproniana Gaudin — Prunus chamaecerasus Wallr.

                                                                                   Višnja
                         
                                                                  

Opis biljke: za višnju su značajne tanke viseće grane i sjajni glatki listovi koji su manji i tamniji nego kod trešnje. Cvjetovi su bijeli, a plodovi zagasitocrveni i kisela okusa.

Vrijeme cvatnje: travanj, svibanj, a vrijeme sazrijevanja plodova - lipanj i srpanj.

Stanište: višnja potječe iz Male Azije te je kod nas u vrtovima i voćnjacima potpuno udomaćena.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se plodovi (Fructus Cerasi), koštice i peteljke plodova (Pedunculi Cerasorum) ili (Stipites Cerasorum), a sabire se i smola s kore. Zreli plodovi imaju finu aromu i kiselkast okus.

Ljekovito djelovanje: u službenoj upotrebi je sirup od višnje (Sirupus Cerasorum). Sirup nije samo napitak koji hladi ljeti, nego prije svega djeluje na izlučivanje mokraće te se jako preporuča bolesnicima koji pate od vodene bolesti. Za pripremu sirupa istiješte se plodovi i koštice koje su prije toga izvađene i zdrobljene. Na jedan dio soka dolazi 2 kg šećera, a sok se sasvim lagano prokuha, napuni u boce i podvrgne sterilizaciji na način kako je to navedeno kod jabuke.

Primjena u pučkoj medicini: osušene višnje umiruju proljev i grižu. Sjemenke iz koštica, 3 puta dnevno po 6 komada, sredstvo su protiv kamenaca, uništavaju gliste u tijelu, umiruju kašalj i izlučuju mokraću. Peteljke i smola od plodova višnje primjenjuju se na jednaki način kao i kod trešnje.

Borovnica

Naziv biljke: Borovnica, vaccinium myrtillus (bobice, crne bobice, prava borovnica)

Porodica: vrijesovi, Ericaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Plodovi i listovi

Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika, lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove, iz kojih se početkom ljeta razvijaju plave bobe sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje.

Vrijeme sabiranja i nalazište: Borovnica cvate obično od svibnja pa do lipnja, te se sa sabiranjem plodova može početi nakon tog razdoblja, kad su bobice posve zrele. Osim bobica, beru se i mladi listovi, koji se suše u sjeni. Borovnica se može naći u kontinentalnim predjelima, u crnogoričnim te miješanim šumama sa blago kiselom podlogom. Ponegdje se može naći u većim količinama.

Ljekovita svojstva i primjena: Najviše se primjenjuju posušene bobice, kao odlično sredstvo protiv proljeva, pogotovo kod male djece. Borovnicom možemo brzo i na dulje vrijeme zaustaviti proljev koji je nastao kao posljedica truležnog procesa u crijevima. Inače, mogu se uzimati sirovi posušeni dijelovi, ili, još bolje, koncentrirani čaj. Grgljanjem čaja se također mogu tretirati upale.

Aktivne tvari: Tanini, voćne kiseline, mineralne tvari, vitamini, flavoni, arbutin i glikozidi.

Recept: 3 do vrha punih čajnih žličica posušenih plodova borovnice dodamo u četvrtinu litre hladne vode, kuhamo do vrenja, te nastavimo kuhati još 10-15 minuta, zatim ocijedimo čaj i pijemo kad se ohladi.

Lavanda - kraljica među biljkama

Lavanda

Lavanda je biljka koja se u aktivno uzgaja i u Bosni i Hercegovini, naročito na njenom jugu, u osunčanoj Hercegovini gdje već duži niz godina postoje velike plantaže lavande. Ljubičasta je, što je boja krunske čakre, mjesta gdje se sastajemo s najvišim oblikom duhovnosti, gdje se vrhovna kozmička mudrost sjedinjuje s našom duhovnom i tjelesnom prirodom. Pritom imajmo u vidu da je ljubičasta boja u osnovi mješavina crvene i plave, odnosno, boje nagona i boje umnih sposobnosti.

Je li to, uistinu, slučajno? Ne, nije, jer priroda ništa ne čini slučajno, a radi li se o lavandi, stječe se dojam da je stvorena upravo s ciljem iscjeljivanja duha i tijela. I više od toga, kako bismo uz njezinu pomoć postigli duhovni i tjelesni sklad kojemu svi težimo. Odnosno, cjelovitost, a za takvo što nužno je i tijelo i duh očistiti od brojnih otrova koje svakodnevno svjesno ili nesvjesno upijamo.

I tu dolazimo do čistoće. Ime lavanda potječe od latinske riječi lavare, što znači pranje ili kupanje, ukratko, pročišćenje. Cvjetovi lavande od davnina su se koristili u kupkama, u svrhu pročišćenja tijela i duha. Grci su smatrali  da ova biljka dobro djeluje na širenje umnih sposobnosti, pa su imali običaj premazivati uljem od lavande čelo i tjeme.

No čini se da je Diogen, filozof poznat po svojoj mudrosti, u određenom trenutku došao do zaključka kako ga je znatno bolje utrljati u stopala i noge, jer na taj način, njegov miris će se odozdo širiti prema gore, tako da će njime, najzad, biti obavijeno cijelo tijelo.

Otada pa nadalje, ulje lavande koristilo se  upravo na taj način, što je, metafizički gledano, nadasve smisleno, budući da tako povezujemo naša niža energetska središta s višima, čime je zajamčen pravilan protok energije i ukupan sklad. Razlog zbog kojeg lavandu s punim pravom možemo nazvati božanstvenom, krije se i u univerzalnosti njezine primjene.

Već približno 2500 godina, ta grmolika biljka podrijetlom s grčkih otoka, učestalo se koristi pri liječenju unutarnjih i vanjskih tjelesnih boljki, a zahvaljujući blagotvornim umirujućim svojstvima, odlično djeluje i na psihu, te stanja poput nesanice, depresije i anksioznosti.

Rimljani su imali običaj u vodu za pranje rublja stavljati lavandu, što je, obzirom na njezina antiseptička i antibakterijska svojstva bio nadasve mudar potez, osobito pri pranju rublja brojnih ranjenih vojnika.

Znatno kasnije, u vrijeme kada je kuga vladala Europom,  mnogi su se spasili od sigurne smrti tako što su pri kontaktu s drugim ljudima, nos i usta zaštitili rupčićima natopljenim lavandinom vodicom.

Zahvaljujući blagotvornim svojstvima sprječavanja infekcije, lavanda je,  u nedostatku drugih lijekova, tijekom oba svjetska rata često korištena pri dezinfekciji rana.  

Svestrana lavanda pomaže i pri uklanjaju boli. Njezin blag miris općenito smiruje, opušta i otklanja osjećaj napetosti, pa se eterično ulje lavande može koristiti i za masažu, a pouzdano pomaže kod reumatskih bolova i bolova mišića. Eterično ulje lavande jedno od rijetkih koje se može nerazrijeđeno nanositi na kožu. Budući da potiče njezinu regeneraciju, odlično je sredstvo pri iscjeljivanju rana i ožiljaka, te akni, ekcema i opekotina. Lavanda je korisno pomoćno sredstvo u liječenju svih bakterijskih i gljivičnih infekcija kože.Eteričnim uljem lavande možemo se poslužiti i za inhaliranje, tako što ćemo nekoliko kapljica nakapati u posudu vruće vode. Time ćemo pročistiti dišne putove i osvježiti cijeli organizam.

Jastučić punjen lavandom osigurat će lak i miran san. A sudeći po drvenom običaju koji nalaže da se netom vjenčanim parovima uz uzglavlje bračne postelje stavi buketić cvjetova lavande, i uzbudljive trenutke u dvoje. Osvrnemo li se i na legendu prema kojoj je upravo lavandina vodica pomogla Kleopatri pri zavođenju Cezara i Marka Antonija, mogli bismo zaključiti da ta čudesna biljka posjeduje i afrodizijačka svojstva. Pa čak i u hrani, jer osim zavodljivog mirisa, ima i delikatan okus, uslijed čega se od davnine rabi kao začin u slatkim i slanim jelima. Od nje je također moguće pripraviti ukusan čaj koji će pomoći za smirenje i pri reguliranju želučanih tegoba. A od nje možete načiniti i ukusan sirup, te ga, razrijeđen vodom, koristiti kao osvježavajući napitak ili kao dodatak različitim koktelima, voćnim salatama, sladoledima i kolačima.